* Budim se u četiri i više ne mogu da zaspim. Uključim GPS da proverim kad izlazi sunce. Obično mi ne treba dnevna svetlost da bih se spakovala za polazak. Ali sada se prvi put spremam stvarno za vožnju. Prethodnih dana samo sam se prepakivala, merila torbe, kombinovala ih na biciklu. Umalo sam bacila petinu stvari kao višak. Srećom, setila sam se da mogu da ih pošaljem nekom u Australiji – da me sačekaju za nekoliko meseci. Ali nisam stigla na poštu u subotu, nedelja je neradni dan, a u ponedeljak državni praznik. Tako ću, za početak, sav višak nositi...
Po spoljašnjem platnu šatora ih ima toliko da njihovo lepetanje krilcima i nasrtanje na platno zvuči kao pljusak sitne kiše. Pomislim na Hičkokove „Ptice“. Jeza tog klasika najviše je u tome što sve deluje moguće. Kao što su jata kidisala na Melani Danijels, uz potmuli lepet krila, tako sada rojevi ovih mikro-mušica nasrću na mene. A ja nemam kud iz moja dva kvadrata šatora — napolju je još gore. Ipak istrčim do bisaga i uzmem kesu sa stvarima. Jedina šansa mi je da odećom prekrijem svaki delić tela. I da tako, mumificirana, zaspim. Jer jutro je daleko, a mušice neumorne.
15 komentara
Pridružite se razgovoru
Ostavite komentar
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
Žao mi je što si se toliko namučila s mušicama. Na pamet mi nije palo da te upozorim na njih kada smo pričale o putu. A baš ih ima. I baš su nesnosne.
Više puta smo prolazili kroz njihova staništa, ali mi se nije desilo da prenoćim u njihovoj blizini. Ova slika iz šatora baš deluje kao horor.
Ako naletiš negde na prodavnicu, uzmi nešto na bazi deet-a i to sa velikim procentom. Samo to te može zaštiti celu noć. Sve ostalo moraćeš da prskaš na sat-dva u tim uslovima.
Da, preporučili su mi neki Bushman spray, uzeću njega. Danas sam nabavila ovo za svrab i neki deet ali nema onu pipu za prskanje, ne znam šta su mi uvalili.
Žao mi je zbog svih nevolja!
😢
Bože kakva priča. Mnogo mi je žao zbog napasti. Verujem da ćete naći način da ih se sledeći put oslobodite. Ali Vaše pisanje. Svaki članak, svaki pasus, ma, fantastično. Ostanite sigurni. 🙏
Hvala vrliko!
Bitno je da bubice nisu opasne, osim svraba 😊, nadam se da te nece maltretirati ubuduce.. Srecno i tu smo sa tobom
Nadam se i ja, hvala!
Kao i na pređašnjim putovanjima, priče su prave poslastice, kao da putujem sa vama. Sigurna sam da će se brzo sve uhodani. Pozdrav sa severa Bačke.
Mašem!
Uh Snezo……bubice,lanac,vrucina…..sve kao da osetim koliko dobro opises.
No kontakt sa ljudima koji ponognu vrati osmeh. Odmori pa citamo se dalje. Pozz
Hvala na pohvalnim rečima – ovo je sve uglavnom na brzinu, prva ruka, a da imam vremena, to bih lepo uglačala. No… ostaviću to za knjigu.
Bez muke se sablja ne sakova, ili što kaže naš narod : „Pala muva na medjeda“ Žao mi je Sneška što se mučiš,ali sve teškoće biće začini za tvoju neverovatnu avanturu,zato napred u pobedu!
Sve najbolje i pozdrav iz Švedske.
P.S. nisam zaboravio svoje obećanje,javiću se uskoro.
Snezo, da nam zarastes pa dalje u avanture. Cuvaj se i zelim ti sto vise susreta sa dobrim ljudima.
Verujem da su ti zacelile ranice od tih malih napasti. Žao mi što su te toliko namučile. Srećno!