Nakon dvomesečnog mirovanja, koje bi se najpribližnije moglo nazvati lenčarenjem, i telesnim i duhovnim, morala sam da se pokrenem. Trebalo je da napustim Meksiko i uđem u Ameriku. Realizacija tog plana odvijala se u nekoliko koraka: let iz Puerto Eskondida do Meksiko Sitija, boravak dva i po dana u meksičkoj prestonici, zatim let u Tihuanu, granično mesto sa SAD-om, ostanak jedan dan i jednu noć u nekom hostelu, koliko da sklopim bicikl i, narednog jutra, prelazak granice. Za presedanje u Meksiko Sitiju odlučila sam se najviše zbog poziva Ene Milić, devojke koju sam upoznala zahvaljujući nekoj od društvenih mreža. Bivša...

Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima

Da biste nastavili sa čitanjem, potrebno je da se prijavite ili da kupite pretplatu.