* Tokom jedne od meditacija, i to onih obaveznih kad nismo smeli da pomerimo noge, ruke, niti da otvorimo oči, doletela mi je ideja da moram da se ozbiljnije pozabavim četrnaestogodišnjom Snežanom i njenim NEĆU. „Treba da se zaustaviš na mesec-dva, da meditiraš i produbiš to iskustvo, a usput možeš i da sastaviš drugu zbirku Svedočenja o Zemljanima“. Za ovo poslednje, imala sam već dovoljno materijala, a i završila sam bicikliranje po južnoameričkom kontinentu, što su bili preduslovi da bih uopšte razmišljala o nastavku prvog dela moje najbolje ocenjene knjige na Goodreads sajtu. Što se pak prvog dela tiče, bila...
Iz ženskog manastira u kome je bio organizovan kurs izašla sam bez jasne ideje šta ću dalje i kuda ću. Da li da pravim pauzu od putovanja? I ako da, koliko dugu? Šta ja uopšte želim? Da li želim da prekinem ovo što radim i zaustavim se negde trajno? Da li, možda, želim kući? Ili me i dalje zanima da se krećem, samo da u to moje kretanje nekako uključim i ozbiljno meditiranje? U prvoj godini posle kursa, vipassanu treba praktikovati ujutru i uveče po jedan sat. Kako da nađem ta dva sata i gde da meditiram ako spavam u zajedničkom smeštaju, ili u šatoru? Rečju, izašla sam sa još više pitanja nego kada sam ovde došla. Ipak, jedno mi je bilo sasvim jasno: da vipassana jeste nešto promenila u meni. Kao i onomad u plemenu Arvakosa, u meni se nešto stišalo. Nervoza i ljutnja još više su oslabile, a strpljivost i smirenost narasle. Koliko god da sam – kako sam barem mislila – loše radila tu tehniku, već je davala neki rezultat. I dopadala mi se, jer dhamma nije imala ničeg dogmatskog u sebi, ničeg religioznog, ništa nije mistificirala, već je sve bilo sasvim logično i jasno, naučno zasnovano. To sam mogla da sledim i to bi mogao da bude moj put oslobođenja.
17 komentara
Pridružite se razgovoru
Ostavite komentar
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
energija bit života koju umnost nam je dala kroz PROMENE ciklusa životnih mena i s’toga im tome …..hvala
Hvala na čitanju i komentaru!
Jedan od dražih Vaših blog tekstova! Sav ovaj lični rast, spoznaja itd. je po meni za divljenje jednako kao divljenje prema Vašim putovanjima.
Ubeđen sam da svoje odluke nećete donositi spram očekivanja Vaših pratilaca i čitalaca, što i ne treba, a nažalost je „zamka“ u koju mnogi blogeri, influenseri i slični upadaju. Što se mene tiče uz Vas sam pa makar odlučili sve da pogasite i izolujete se u neku kolibu. U tom slučaju strpljivo bih čekao nove knjige, možda novog žanra 🙂
Verujem da nisam jedini i da imate vernu publiku čije praćenje nije uslovljeno Vašim odlukama i ponašanjem. Eto možda sam Vam malko nešto olakšao 😀
Znači mi puno da to čujem, hvala, Lazo. Svesna sam zamki, ali i subjektivnih nedoumica. No znam i da jedino kad je čovek 100% siguran u to što radi i kada to radi srcem, onda će biti srećen, bez obzira na to šta ko očekuje ili kaže. Meni treba vreme da saznam šta dalje želim i da nađem način za te želje. Zaista volim da putujem i to na ovaj način. Ali meditacija i duhovnost postaju mi sve značajniji. Moguće da mogu da se pomire – sve može da se pomiri. Naposletku, postojali su putujući propovednici i iskušenici, što znači da ni to nije od juče.
Ni ja ne odlučujem glavom, već, ja to kažem, dušom 😄 ali umeša se nekad i razum koji po meni treba da služi samo kao alat ali bi on „za volan“ pa se treba neko vreme izboriti sa njim 😃
Da, da, treba tu iskustva i prakse, a to dođe s godinama – mala prednost starosti.
Svaka Vama cast! Srecno i sve najbolje 🍀!
Hvala!
Počela sam da čitam misleći da me tvoje unutrašnje, lično spoznavanje promena, koje si doživela tokom i posle vipasane, ne može oduševiti, ali, kakav danak neiskustvu! Ti kad bi pisala flajere, ja bih i to čitala.
Usput meditiram kako žena biciklista (ti) širokog uma na suprotnom delu Sveta, na svom Putu redovno sreće nekog koga poznaje odnekud, a neko (ja) skučenog uma i konvencionalnog života nikad.
Zemljani, Koreja, Japan stoje i čekaju da im se pridruže novi Zemljani.
Svako dobro i pozdrav
O, pa ovo je mnogo lep kompliment, hvala puno!
U ovom javljanju najjači utisak: tvoj osmeh posle noći na ranču – neprocenjivo. Video je standardno dobar, ti si standardno pozitivna, vidi se da ima i teškoća i problema, ali sve to nije prvi put. Na kraju okean, kao nagrada. Zaslužila si. <3
morala sam da odem da vidim kako se to osmehujem tog jutra, hahaha. to je bilo nakon onog mučenja sa nesanicom i neželejnom meditacijom u snu, prva noć spavanja bez pilula ili alkohola, pa sam zato bila toliko srećna.
kako sam pozitivna kad znaš šta je rekla psihoterapeutkinja, hahaha 🙂
😀
Au kakav blog! Oduvek se divim na svemu što radiš, ali ovo sada je baš nešto posebno, velika životna promena. Malo su mi pomešana osećanja. S jedne strane drago mi je zbog napretka u radu na sebi, a sa druge osećaj tuge zbog mogućeg povlačenja sa bloga i društvenih mreža. Kako god da ti se poslože karte Snežo – SREĆNO! ❤️
A ne znamo da li ću se povući, verovatno neću sasvim… Za sad, planiram sigurno USA od marta do septembra, a onda ćemo videti. Msm, onda prvo drugi kurs vipassane, pa ćemo videti 🙂
Tvoje suocavanje sa sobom u tako dubokoj spoznaji sam ocekivala mnogo ranije , mozda u Peruu , ali tek u Kolumbiji pocinje i onda preskakanje magicnog spoja severne i juzne Amerike i dolazak u Mexico , predivan pocetak godine donosi sasvim novu Snezanu nama citaocima …kurs vipassane je mozda nesto najbolje sto ti se dogodilo od kad si zapocela ovo putovanje i u mnogome promenilo tvoj pogled na svet ….mada se mozda i ne bi odlucila na to , da pleme nije zapocelo tvoju promenu sasvim neocekivano za tebe
Promenila si nacin pisanja i samo otkrivanje sebe u tako dubokoj prici nama citaocima ostavlja snazan utisak i postavlja zadatak da se i sami preispitujemo o svojim odlukama u zivotu
Ja sa velikim uzbudjenjem citam svaki tvoj blog od kad je krenulo budjenje i mnogo mi znaci jer i sama radim na promenama u mnogome zahvaljujuci tebi . Sta god bila tvoja odluka bice najbolja za tebe , promene su uvek dobrodosle
Kad god ti je tesko i kada si u dilemi budi pored vode , to ti je moj savet , jer voda nosi i donosi , tece pravi muziku , smiruje i opusta i svakako leci …. Zivot je lep
Nisam znala da je neko očekivao da se ja suočim sa sobom, hahaha. Verujem da se menja način pisanja, no moram reći da je ona knjiga Zakotrljaj me oko sveta pisana u sličnom maniru bespoštednog samoanaliziranja, tako da nije to baš toliko novo za mene. Ono što je sad drugačije jeste prihvatanje i staloženost koja raste, a oboje su postulati budisitčke filosofije. Ranije sam se analizirala i borila i mučila i patila, sada samo posmatram, zaključujem i puštam da prođe ne vezujući se ni pozitivno ni negativno za to. U tome je sva razlika, ali ona je suštinska i čini liniju razdvajanja između života u kome se stalno borimo sa sobom i života u kome smo srećni jer prihvatamo sve i sve prolazi kroz nas ne angažujući nas emotivno.
Kod vode sam uvek kad se negde zaustavim na duže, ja sam trostruka voda u horoskopu 🙂