* Opet zatičem sebe na putu kojim nisam bila planirala da krenem. Odvojio se od magistrale kojom mi se nije mililo da pedalam, iako duž nje postoji zaustavna traka. Mapa je pokazala da taj put prati obalu desetak kilometara, što odgovara četrdesetominutnom uživanju bez zaglušujućih motora vozila koja šibaju pored mene, samo uz huk talasa i krike čavki, galebova i ostalih ptica koje se u jatima skupljaju u plićaku Meksičkog zaliva. Savršeno sam izolovana od onih teških frekvencija magistralnog druma, što moje napaćene uši doživljavaju kao dragoceni dar. Živeći izvan bučnih gradova, pošteđena akustičkog zagađenja, postala sam preosetljiva na zvukove....

Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima

Da biste nastavili sa čitanjem, potrebno je da se prijavite ili da kupite pretplatu.