* Opet zatičem sebe na putu kojim nisam bila planirala da krenem. Odvojio se od magistrale kojom mi se nije mililo da pedalam, iako duž nje postoji zaustavna traka. Mapa je pokazala da taj put prati obalu desetak kilometara, što odgovara četrdesetominutnom uživanju bez zaglušujućih motora vozila koja šibaju pored mene, samo uz huk talasa i krike čavki, galebova i ostalih ptica koje se u jatima skupljaju u plićaku Meksičkog zaliva. Savršeno sam izolovana od onih teških frekvencija magistralnog druma, što moje napaćene uši doživljavaju kao dragoceni dar. Živeći izvan bučnih gradova, pošteđena akustičkog zagađenja, postala sam preosetljiva na zvukove....
Kiša je i dalje padala, a ja nisam znala gde bih drugde mogla da potražim smeštaj. U sebi sam se još uvek raspravljala sa pokvarenom babom koja je gradirala do zle veštice, kada sam se iznenada setila Edvinove priče. Zaista, da li ću dozvoliti da mi neka gramziva rentijerka upropasti dan, koji se, doduše, nikako nije mogao nazvati lepim, ali koji sam stoički izgurala vozeći po jakom nevremenu. Zapevala sam neke zaumne reči koje mi se u poslednje vreme često otimaju kao izraz mog mirenja sa situacijom, kao bezazleni komentar čiji bi smisao najpribližnije odgovarao uzdahu ’tjah’ i lakonskom zaključku ’tako je to’, upakovanim u neku jednostavnu melodiju koju uvek smislim u tom trenutku. Sažela sam ceo taj naporan dan u ’a-đa-đa-đa-ja’ ritam, zaključivši to svoje bajanje višesmislenim ’e-da’, koje je dolazilo iz praznine u meni, onog prostora u kome caruje potpuni mir. Ni o čemu nisam razmišljala, čak ni o tome da zapravo nemam gde da spavam. Samo sam bila tu, u tom velikom ništa u meni, i kroz njega povezana sa smislom, ili kako god se to zvalo, osećajući stabilnost i sreću koje su bile tako jednostavne i dostižne, proste kao samo moje bitisanje.
10 komentara
Pridružite se razgovoru
Ostavite komentar
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
Ja bi da se reinkarniram u Snezanu😀
❤️ ❤️ ❤️
Osim napasti od komaraca, koji poštenog putnika ne štede ni po kiši, čini se da je ova deonica bila prijatna. Pokušala sam da pratim trasu gledajući na GM: pronašla sam Resort Aak Bal kroz koji su uspela da se provozaš (veoma lep Hotelski kompleks sa 4* u kome se pored ostalog održavaju i takmičenja u triatlonu), potom i mestašce Sabankuj i Lagunu de terminos, a i meni omiljeni deo ove deonice puta Los Tukanes sa onim lepim jezercetom na čijoj obali si imala mesto za kampovanje. Lep je i ovaj deo Meksika. Želim ti manje kišnih dana, efikasno sredstvo protiv zujaličnogrizućih napasti i lep odmor u Palenque.
Uživo je to jako močvarni teren, na sve strane su močvare, put vodi kao po mostu između močvara sa obe strane. Baš sam bila iznenađena.
Na tvojim slikama teren izgleda lepo, naročito onaj deo sa imanjima, a i plaže su fotogenične. Ali kad kažeš da je teren močvaran, onda i komarci dobijaju svoj kontekst. Nadam se da si se lepo smestila i da hvataš zalet za stvaranje neke nove priče.
rekokaz Vam gdja Snežo posve čitljiv lako …k’o što uz Medelo pivkan prija jelo svako
Prica/blog i fotke za uzivanje. Jos da pogledam video, pa da kompletiram ugodjaj. <3
Meni stvarno neugodno sada, uvek ja gnjavim zbog slika…jednostavno vidim prvu sliku i dalje ne ide… A zao mi je da ne vidim fotke posle ovako prijatnog bloga pa ako mozes, pomozi, Snezana:-)))
ne razumem komentar. sve slike se vide, ako ih ne vidite, to je do vašeg uređaja, nije do sajta. ja nisam stručna a ne mogu da vam pomognem, ali pitajte nekog, to je sigurno do settings.
Jedino rešenje koje ja mogu da ponudim je da gledate fotke u galeriji direktno: https://photos.app.goo.gl/oBhHdfxsRL4if4GFA
Sve sam sad proverila, sve se vidi, zaista nije do bloga već do nekih postavki kod vas.