* Sve oko letenja avionom sa biciklom u prtljagu predstavlja ozbiljan stres. I zahteva dobre pripreme, koje podrazumevaju vreme i strpljenje. Test nerava počinje još pre kupovine avionske karte. Vaš bicikl određuje koju kompaniju ćete izabrati. Među avio-prevoznicima ne postoji jedinstveno pravilo o transportu bicikala. To znači da neke imaju posebne uslove za sportsku opremu, kako se zajednički nazivaju raznorazne naprave za rekreaciju, koje prevazilaze mere standardnog prtljaga: pomenuti dvotočkaši bez motora, daske za surfovanje, štapovi za golf, ronilačka oprema, skije, puške za lov. Nekada se ona posebno plaća, a nekada je uključena u osnovnu cenu karte. U nekim kompanijama...
Tako sam te prve, skoro stidljive turbulencije našeg aviona na liniji Medeljin-Kankun gotovo zanemarila. Zažmurila sam usredsredivši se na mir u sebi, onaj novopronađeni, koji uvek nalazim čim se okrenem unutrašnjoj tišini. Tokom poslednja dva-tri leta u Kolumbiji, to je bilo sasvim dovoljno da se i avion pribere. Ne tvrdim da mogu energetski da utičem na uspostavljanje ravnoteže čelične ptice, ali zaista bi se svaki put desilo da se smiri, kao da je i sama pronašla unutrašnji mir. Ali sada se ništa nije desilo. Štuc! Štuuuc! Št-št-u-c-c-c-c! I kao da su se turbulencije pojačavale i produžavale. Neočekivano, jer niko ne očekuje da će se naći u po život opasnoj situaciji, propali smo dobrih nekoliko metara. Mada ne umem to da procenim, samo je reč o mom osećaju. Kako god, stegnula sam obema rukama ručke mog sedišta. Ta mahinalna reakcija podjednako je besmislena kao kad sam onomad, prvi i poslednji put u životu leteći paraglajderom, počela da stežem snop kanapa koji su moje sedište držali pričvršćeno za razapeto platno iznad moje glave. Pri čemu ih ja nisam stezala da bih se udobnije namestila, nego da bih imala oslonac ukoliko počnemo da se obrušavamo prema vrhovima Kavkaza nad kojim sam lebdela sa mojim instruktorom. Kao da bi promenilo na stvari imam li taj „oslonac“ ili ne ukoliko bismo tresnuli o tlo.
7 komentara
Pridružite se razgovoru
Ostavite komentar
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
Super blog i video za početak vikenda,👍❤️Sa srećom ti pedalanje po Meksiku.🚴
Hvala, Vojo! Uživaj u vikendu!
mic po mic se ostvaruje putni san …dobro došli na baš mamljiv Jukatan…gdjo Snežana
joooj! izes matematiku, nadam se da je sve, manje-vise, ok 🙂
Neverovatan blog o prvim utiscima u novoj zemlji, potpuno različitoj od svega što si videla. Meni je izmicalo putovanje za Mexico, mada sam nabavila brojnu literaturu o njoj. Maštala sam da se preselim i da živim u gradu Cuernavacu gde je temperatura ista tokom cele godine. Fascinira me tvoja memorija da sve što ti se desilo ispričaš i napišeš do detalja, Naravno i uvek zanimljivo.Video upotpunjuje prve utiske. Želim ti da sve vidiš što si zamislila uz dobru sreću i zdravlje.
Sretno kroz Meksiko! Radujem se novim pričama.
Sjajno me provozao tekst, glatko od početka do kraja! Kao da ima neku novu dozu humora, opservacije, pa i nepretenciozne edukativnosti. Uživala sam! Meksiko je fascinantan, volela bih da ga i ja jednog dana posetim. Srećan put dalje!