PUTOVANJE I BOLEST Moj najveći strah je od bolesti i nemoći. Taj strah imaju mnogi ljudi, ali kada putujete i kada vam je putovanje posao, koji zavisi od vašeg dobrog psihofizičkog stanja, onda je taj strah još izraženiji. Ako me boli kičma, ne mogu da se zavalim u kauč, zauzimajući neki manje bolan položaj, i da nastavim da putujem i radim. Ako sam u depresiji, ne mogu da ostanem zatvorena u sobi skrivajući se od sveta dok ne prođe. Da ne pominjem tehničke detalje, poput: Ko će mi prineti čaj? Gde ću da odležim dok ne ozdravim? Kako ću nabaviti...
Osnovno pravilo koje se samo po sebi ustanovilo je da ne preterujem sa fizičkim naporima ako ne moram. Nikad ne vozim preko granice prvog umora. Ne iznurujem se. Kada planinarim, pratim svoj ritam i dajem sebi dovoljno vremena za odmor nakon svakih nekoliko stotina metara – zbog toga i volim da vozim i pešačim sama, kako me niko ne bi požurivao. Od dolaska u Južnu Ameriku, uspostavila sam savršeni balans između fizičke aktivnosti i perioda rada na blogu, videu i fotografijama: vozim ili pešačim nekoliko dana, a onda se nekoliko dana fizički odmaram dok pišem i montiram snimke. Između „morala bih da krenem dalje“ i „treba mi još jedan dan“, uvek biram ovo drugo. Vodim računa o ishrani, o dobrom i kvalitetnom snu, i čim me nešto zaboli ili na nešto posumnjam, ne nagađam i ne zavaravam sebe dijagnozama sa interneta, nego bez odlaganja idem lekaru. Radim i rutinske preglede koji se preporučuju u mojim godinama i one za koje znam da su mi neophodni, s obzirom na genetiku koju nosim. Na počecima putovanja to nije bilo lako, prvenstveno zbog toga što nisam imala dovoljno sredstava za specijalističke preglede, ali od 2014, kada sam objavila prvu knjigu sa putovanja i počela da živim od pisanja, to je postalo mnogo lakše. Sada imam malu ušteđevinu za neplanirane troškove i spremna sam da se odreknem svega drugog, da promenim planove, da preskočim ovu ili onu destinaciju ili zemlju, da ostanem duže ili da naprasno prekinem sa putovanjem… da bih platila pregled i uverila se da sam zdrava.
17 komentara
Pridružite se razgovoru
Ostavite komentar
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
Bravo Snežo i sretno!
Hvala!
Cesto sam bas o tome razmisljala, kako se nosite sa bolestima na putu. Sada sam jos uvjerenija u vasu nevjerojatnu hrabrost. Zena za sva vremena!!
Odavno sam razmišljala o jednoj objavi o zdravlju…
Draga Snežana, sve je proslo dobro, i sva sreca da ste naisli na divne ljude. Jedva čekam Vašu sledeću priču 🙂 Svako dobro!
Da, imala sam puno sreće sa tim divnim ljudima. Hvala na lepim željama!
Draga Snezana, sve do ovog bloga nije mi se bas cinilo da je domicilno stanovnistvo naklonjeno „gringosima“, sto bi bilo i razumljivo obzirom na iskustva iz proslosti, ali sumnje vise nema, jednostavno kao i svugdje ljudi privuku ljude. Jos jednom sam uvidio kako sam povrsan, sklon osudjivanju i zapravo rob predrasuda. Ovim putem hvala tvojim domacinima i naravno Tebi !
na spisku Vas virus je imao….al’ s’kim posla ima …..brzo je saznao
Kako ste vi hrabra žena, od srca vam želim dobru energiju da vas prati na vašem putu 🙂
Hvala vam za svaku predivnu fotografiju i pisanje 🙂
Draga Snezanu,srecno i cuvajte se .Vas blog mi puno znaci😘. Kako da uplatom za ovu godinu?
PozdravDragana
Divno je napisao dragi G. Čerevićan, potpuno se slažem sa njim, junačina si ti!!!!
Svaka cast hrabra celicna Lady ❤️❤️❤️❤️❤️
Snežo poucna si komplet..
Sjajan blog Snezana….. !
Sretan 8 Mart draga Snežao
Divna vest ..borci se ne predaju
Najvaznije je biti zdrav, hrabre sreca prati i sve je sada dobro to je najvaznije sad napred u nove pobede