* Uskačem u kolektivo sa veštinom lokalaca, koju sam stekla otkako sam se ustalila na relaciji Huaraz-Hauscaran-Caraz. Ti minibusi neprekidno saobraćaju tom linijom i dovoljno je samo da podignete ruku kad ugledate neki, i vozač će zaustaviti vozilo. Kombiji su mali, za 16-20 putnika koji svi sede stisnuti, na uzanim sedištima, pravljenim po meri prosečnih Peruanaca. Mada su i za njih često preuski, dok se ja, sa svojih 176 cm, jedva smestim i na neko od ona prva tri, iza vozača, gde ima najviše mesta za noge. Sad nosim i veliki ruksak težak skoro 14 kg. Osim toga, i kabast...

Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima

Da biste nastavili sa čitanjem, potrebno je da se prijavite ili da kupite pretplatu.