23. septembar Hostel u Chaitenu zove se Don Kihot. Na ulazu se nalazi dvoipometarska kreacija legendarnog viteza od Manče. Sklepan je od starog gvožđa, ali je jasno da je reč o umetničkom delu. Preda me pak iskače Čileanac koji više podseća na Sanča, nego na onog prvog junaka. ‘Uđi, uđi’, poziva me. Restoran ne radi, ali hostel je otvoren. Posadi me za stolicu i ponudi kafom. Može, hvala. Zove se Javier i vlasnik je ovog mesta. U vreme pre Korone, uvek je imao puno gostiju. Najviše Francuza i Nemaca. Ali sad već mesecima nema nikog. Prekinuo je i sa...
Razmišljam o dobrim ljudima koji mi se dešavaju ovih dana. Dešavali su se oni sve vreme mog Puta, ali sada to posebno dolazi do izražaja iz nekoliko razloga. Prvi je taj što skoro da nema putnika. Postali smo retka i ugrožena vrsta, kao poslednji Mohikanci koji su zalutali u prostoru i vremenu, zaglavljeni u 'novoj stvarnosti' koju ne želimo da prihvatimo. Stoga smo vidljivi nadaleko i prepoznatljivi. Lokalcima koji su živeli od turizma, kao i svima uostalom, preko glave je korone i zabrana i sveg tog straha i prisile koju vlasti temelje na njemu. Zato se nama, putnicima, raduju kao zračku nade, kao jedinom dokazu da je postojao i da još uvek postoji poznati haotičan, ali razumljiv i koliko-toliko slobodan poredak (posebo gledano retrospekitvo, sa onim što sada znamo o tom pređašnjem svetu i načinu života).
22 komentara
Pridružite se razgovoru
Ostavite komentar
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
O Javieru bi trebalo razmisliti :).. Svako dobro
Slažem se 😁
Ali Javier i 55Ha 🙂 pogled na prirodu, a tu je i kuce, slatko me je nasmejalo, pomisao da nam odjednom stigne obavest od tebe „Put je ovde zavrsen!“ :)))
I meni to palo na pamet 😃
Tvoj svaki trenutak je za pamćenje, a tvojih trenutaka takvih je mnogo, pitam se sta bi bilo da nemas vestačku memoriju, 😉😀😘
Pisala bih u svesku 🙂
rezime:navalentan bogme Javijer mučačos ….(no Vi Snežo niste baš kuče od juče)….eksterijer otkida lepotom mamljivom …sunca zalazak, tu je i Puesko….baš idila posve ….oku mila
Mučaćo pravi 😅
Ako je Javier bio ozbiljan, Vi ste neozbiljni. Sretno!
Što? Što ne odgovorim na poziv da promenim život naglavačke jer sam se nekom dopala?
Ljudi su super ali mene je posebno odusevio Adolfo. Velika zivotna muka i zivot sa mrgudom majkom ga nisu savladali. Sacuvao je dobrotu u sebi, bar sam ja stekao takav utisak i svaka mu cast!
Slažem se i drago mi je što si to primetio. Zamisli samo tu zlu ženu koja je sinu dala ime Adolf – ona je i nazi osim što je zla.
Možda je baba potomak nekog naciste koji je pobegao u Južnu Ameriku! 🙂
Možda, a možda je i samo neko ko mu se neizmerno divi 😀
a toliko se trudio … Snezo, nemilosrdna si 😀
Haha, pa jeste se trudio zaista 😃
samo ti nastavi svoju avanturu! Bice vremena da se „settle down“, sada to jos nije ;-).
Veliki pozdrav i saljem ti vetar u ledja da bez ikakvih problema nastavis putovanje i dozivis jos mnogo mnogo lepih prizora i druzenja na putu.
Hvala!
Hasta la vista baby /vidimo se dušo/.Vredan,veseo i uporan čovek koji do kraja ne odustaje.Sa koliko je samo oduševljenja reagovao na tvoje pitanje o veličini imanja,odmah spreman da ga deli.Da si kojim slučajem tu zaglavila na šest meseci i da on sa toliko vedrine i elana nastavi da prezentuje svoje kulinarsko umeće, dok ti istražuješ prekrasno imanje i pišeš,ko zna o čemu bismo mi sad čitali,hahaha.Bilo je pravo zadovoljstvo kroz čitanje i video sudelovati u ovom interesantnom susretu na kraju sveta,gde sunce svojim zalaskom dodatno očarava prekrasan predeo i budi dobrotu i radost u ljudima.
Uz prethodni video, ova objava je kompletirala sliku. Uzivanje je citati tvoje objave. Steta sto imas toliko muke sa tehnikom. Ti susreti sa divnim ljudima barem ublazavaju tehnicke probleme. Srecno!
Da si kod Havijera ostala „zarobljena“ tri meseca ko zna šta bi bilo na kraju! Ovako… ti nastavljaš svoj put jer to voliš i što ti je takav vid života ušao pod kožu a mi koji putujemo sa tobom preko tvojih objava smo isto srećni jer i dalje putujemo sa tobom! 🙂 Želim ti ovako dobre ljude i sreću i u ostatku puta… i što manje „nadžak“ baba! 🙂
“sparušena ljutita starica” 😂😂😂