1. Najimpresivnije u prirodi Prošla sam kroz sve klimatske pojaseve, od krajnjeg severa do krajnjeg juga planete. Od sibirskih šuma i stepa, do patagonijskih lednika. Između tih krajnih tačaka Zemlje, iskusila sam sve geografske raznolikosti Prirode: četinarsko i zimzeleno gorje, divlje reke, lednička jezera, pustinje, džungle, planine pod večitim snegom, najveće svetske okeane, mnoga mora, močvare, vulkane… Kad je reč o Prirodi, ona nikada ne može da mi dosadi niti može da mi bude nezanimljiva. Koliko god da nešto što vidim liči na nešto što sam već ranije videla, svejedno će izazvati moje oduševljenje. Često razmišljam o tome kako me...
Na to kad mi žena u Gruziji ujutru iznese kafu i slatko na plažu gde kampujem. Kad biciklista u Rusiji nakon pola sata poznanstva kupi sto kilometara mog puta. Kad mi čuvar vatrogasnog doma u nekom kazaškom gradu ponudi da tamo prenoćim da ne bih ostala na ulici. Kad mi vlasnik biciklističke radnje u Indoneziji pokloni komade opreme koja mi nedostaje. Kad mi menadžer tuskog hotela da besplatnu sobu da bih bila na sigurnom i u toplom. Kad me Japanac vidi kako doručkujem ispred prodavnice, pa uđe unutra i kupi mi dupli obrok. Kad tajlandski ratar ostavi uzanu stazu na svojoj preoranoj njivi, kako bih se njome iskobeljala sa mesta gde sam kampovala na najvećem pljusku... Mogla bih danima da nabrajam.
18 komentara
Pridružite se razgovoru
Ostavite komentar
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
Divno!!! Zaista sam uživao a budući da smo drugari, znam da je sve što si napisala prava nepatvorena istina. Imaćeš u budućnosti mnogo zanimljivih stvari, predela, čuda, ljudi…Srećno ti bilo!
Hvala, druže moj. Grlim vas odavde!
tokom puta izazovi razni …..(na momenat) ali su prolazni ….stoga skladan pri susretu biti …spontanošću ljude pridobiti
baš tako, samo što su oni prvi spontani, pa su izazivali istovetnu rekaciju kod mene. Ljudi su, rečju, neverovatni. 🙂
Prosto neverovatno, toliko toga vec imas iza sebe a tek si zapocela! Kako su tvoje reci lekovite, pogotovu u ovom glupavom trenutku kada nam na svakakve nacine oduzimaju kontakt sa ljudima I prirodom. Zelim da te zdravlje I entuzijazam prate nesebicno na tvom Putu zelim da docekam da ti stisnem ruku I zagrlim za dobrodoslicu na nekoj tribini u Beogradu! Zivela ti nama duuugo, dugo !
Lula, hvala puno na lepim željama. Jedino ne razumem šta sam to tek započela? Ja sam na putu već 9 punih godina, tako da ne bih rekla da sam na nekom početku.
I Perito Moreno i Kapadokija bi se definitivno našli na mojoj listi. 🙂
Ne znam da li ti je u planu ali Iguacu vodopadi su moj prvi susret sa nečim u prirodi, toliko impozantnim. Mnogi ljudi koje znam, koji se nisu nešto oduševljavali prirodnim lepotama, niti zarad njih putovali, doživeli su „preobražaj“ kada su videli Perito Moreno. Sva ta mesta su izuzetna po veličini, tj. prostranstvu i ne može čovek ostati ravnodušan ispred njih.
Inače smo komodo zmajeve trebali da vidimo u aprilu, ali… ta korona… Nisu nam sami gmizavci bili prioritet. Planirali smo ronjenje u tom kraju, pa su oni trebali da budu usput. Ali sad se baš radujem tom putu kad olabave granice, definitivno ću ih prioritizovati! 🙂
Meni je takođe Angkor bio impozantan. Doduše, ne bih mogla da izdvojim omiljeni hram. Jel si ti obilazila Bagan, kad si bila u Burmi? Jel može to da se poredi sa Angkorom? I dalje mi je Maču Piču na vrhu liste. Ali za razliku od Perita Morena, ljudi koje znam, a koji su ga videli i komentarisali baš i nisu delili moje oduševljenje. 🙂
Za IGuazu ne znam kako da ih uklopim u rutu, ali intezivno sam razmišljala o tome. Sad je sve to na čekanju… ko zna. U burmi nisam bila u tom delu gde su svi ti kompleksi već samo na jugu, tako da ne znam. Mene je taj Bajon toliko oduševio prvenstveno zbog tih izraza lica, zamisli samo da napraviš preko 200 različitih izraza iste ženske osobe, pa to je već kao ideja umetnost. A i to Bayon me je asociralo na Bajron, ne znam kako i zašto, ali sve se to tako povezalo, raščupani dugokosi i lepi Bajron, ta ženska lica, ženski Bodistava… baš mi se dopalo 🙂
Pretposlednji odlomak, gde spominješ ljude (do suza me doveo tajlandski ratar <3), na kraju kažeš „Mogla bih danima da nabrajam.“ U sebi pomislih ajde, ajde, nabrajaj…Šalu na stranu, ne moraš danima ali volela bih da sledeći tekst bude o tim epizodama (usput budi rečeno, pročitala sam „Zemljane I“ i željno očekujem Zemljane II).
Hah, simpa skroz 🙂 Videćemo, z dve nedelje bi trebalo da krenem odavde, pa možda bud eneki sasvim deseti tekst uoči puta, a možda i ne krenem jer će još biti hladno, pa i napišem takav tekst…
Volim kad me iznenadi mail sa novom pricom… Zelim ti svu srecu. Veliki pozdrav Ika
Hvala, Ika!
Tvoj poslednji deo i slike koje idu uz njih su mi naterale suze na oči. Dobrota ljudi je ono što daje posebnost tvom putu. Imao sam tu čast i privilegiju da budem na jednoj od tvojih prvih tribina dole u Karađorđevoj a i posle toga kad god si bila u Beogradu. Želim ti svu sreću i da što pre nastaviš pedaliranje na tvoju radost ali i na radost svih nas!
Hvala puno-puno! 🙂 I slažem se – bez svih tih ljudi, ovo ne bi bilo ni približno isto.
Draga Snezana, eto, osecam potrebu da ti zahvalim sto si me „primila“ u svoje drustvo na ovom putovanju. Provodim veceri i veceri „putujuci“ s tobom, diveci se svemu sto zajedno obilazimo, a posebno diveci se TEBI VELIKA, HRABRA ZENO. Neka te sreca prati i na daljim etapama do Aljaske pa i jos, jos, jos….Pratim te od „Zakotrljaj me oko sveta“ pa „Nomada“ i td i nemam nameru da stanem kad nam vec ova skalamerija od tehnike to omogucuje. Eto zasto je i nama u osmoj deceniji potrebnija ova novotarija od tehnike nego mladima. Virtualni zivot zahvaljujucu vama hrabrim i odvaznim entuzijastima.
Hvala do neba….
Kao i uvek, tekst besprekoran sa puno detalja i novih informacija Mislim da si neprevazidjena u tome. Naravno i božanstvene fotke. I ranije puno putnika držalo je predavanja sa slajdovima o raznim zemljama koje su posetili, bilo je i u Domu omladine. Večeri su bile veoma posećene. Prisustvovala sam tvom prvom predavanju u REX-u, bila sam facinirana.Čak sam ti i postavila pitanje koje lekove koristiš. Na šta simi ti odgovorila “ da si na otvorenom stalno, u prirodi i da ti ništa ne treba“. Slažem se sa tobom da je Angkor Vat nešto posebno, kao da nije ljudska ruka uspela sve do da napravi. Nesreća je što se seku prelepe figure igračica Apsare i prodaju na crno na Tajlandu ili za bogataše.Što se tiče Maču Pikču to je nešto sasvim drugo, fascinira na svoj način. Za mene je i Petra fantazija. Ima mnogo lepih mesta koje treba videti da ne govorim o prelepim vodopadima. U blizini Paname je i čudesan arhipelag San Blas, gde žive Indiosi, Kune Sve je netaknuto i ima se utisak da ih je tek juče Kolumbo otkrio.
Prelepo opisanih pet najpozitivnijih iskustava i dogadjaja, dekorisano lepim fotografijama. Bas mi je legao tekst. Razmisljam koliko si samo ljudi motivisala svojim Putem da promene nesto u svojim zivotima. <3 🙂
Snežana divno ste nam preneli Vaša naj iskustva oduševila sam se.Mogu se odmah složiti za Kapadokiju a posebno Perito Moreno koji me je ostavio bez daha .Jedan od razloga zašto sam se odlučila za Patagoniju je značajno bio i poseta tom fascinantnom glečeru.Ne mogu opisati kako sam se osećala dok sam se šetala pored njega.Što se tiče Ankor Vata tamo nisam bila verujem da je veličanstven ,sigurno neuporedivo je sa hramovima u Katmaduu i ostalim u Nepalu ,ali priroda je moj favorit.Maču Pikču sam posetila to je posve nešto posebno zato što se tako fantastično uklopio u divne ,predivne vrhove Anda i čini jednu divnu prirodnu celinu.Snežana puno hvala uživala sam.Srećno