* Kiše su stale, a dani su još uvek topli i sunčani, pa mi je teško da sedim unutra. Smišljam gde bih mogla da izađem, a da to ne bude staza pored reke. Već mi je pomalo dosadilo da špartam njome. Istražujem mapu i otkrivam da se na samo četiri kilometra od kuće u kojoj sam smeštena nalazi  Nacionalni park Kojaike. Zatvoren je, kao i svi drugi javni objekti, ali Katalina mi je rekla da sigurno mogu da uđem i prošetam njime. Za svaki slučaj, pitam i Viktora, onog žandarma kog je Ana našla preko grupe Cicloturismo Chile. Nisam baš...

Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima

Da biste nastavili sa čitanjem, potrebno je da se prijavite ili da kupite pretplatu.