* Strašno mi se pešačilo. Toliko mi se pešačilo da sam povremeno silazila sa bicikla i na ravnom i kad vetar nije duvao, samo da bih hodala. Nedostajalo mi je tabanjanje. Naravno, ne ovo po asfaltu, gurajući bicikl kroz beskrajnu stepu, zamornu i dosadnu. Pešačilo mi se u prirodi, zemljanim stazama, između drveća i drugog rastinja, preko planina i kroz doline, preskakali su mi se potoci i zaobilazile reke, veralo mi se uz stenčuge- rečju, nedostajalo mi je dobro staro planinarenje. I najzad, stigla sam u El Čalten – prestonicu planinarenja u aregentinskom delu Patagonije.Odavde kreću i ovde se završavaju...

Ovaj sadržaj je dostupan samo pretplatnicima

Da biste nastavili sa čitanjem, potrebno je da se prijavite ili da kupite pretplatu.