PRIČA: Nakon godina tumaranja po svetu, već pomalo umorna od svega i ne jednom upitana da li je to i dalje moj Put, ono što zaista želim, odlučila sam da savladam jednu od najzahtevnijih ruta za cikloputnike – Pamir hajvej. Nije da se nisam zapitala o ispravnosti takve odluke u momentu kad nisam više toliko sigurna u sve to što radim, ali kretanje po inerciji uvek je najlakše. Uz to, morala sam da izađem iz Kine, da provetrim mozak i napunim baterije, kako bih od septembra izdržala još nekoliko meseci rada u toj zemlji. A onda je došla i molba...
6 komentara
Pridružite se razgovoru
Ostavite komentar
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
Budi dobro!
Radim na tome 🙂 Hvala!
Snezo, najvaznije je da se ti oporavis i da budes dobro. A Pamir, bice jednog dana sigurno. Verujem da si pronasla svoj licni Sveti Gral. zelim ti svako dobro!
Заиста инспиративна, достојна дивљења и храбра иако због своје скромности то не признаје. У данашње време, реч кукавичлук није довољно добра реч чије би значење било супротно од речи храброст. Конформизам је та реч.
То иде чак дотле да ништа нисмо спремни да подузмемо само да не пореметимо своју материјалну ушушканост. Зато смо постали духовне ништарије. Све подређујемо својим гузицама, а главе нам постају шупље и задригле.
Slažem se da su ljudi postali komformisti. A samo mali iskorak iz zone komfora – i neverovatno mogu da obogate svoj život.
Ti si mlada, biće vremena.
Ja sam ozbiljno zašao u 6. deceniju, a opet bih vozio Parmirski trak ili neku drugu sličnu turu u kraju. To je više pitanje glave a manje tela. Srećni su večne pubertetlije, jer njihovi snovi ne umiru lako.
Pre skoro 10-tak godina, za turu od Oš-a do Dušambea nam je trebalo skoro 25 dana. Tu se naravno pojave mnoge varijacije na temu za koje kažeš da ćeš se bolje spremiti, i na tome ostane.
Nemoj posustajati, ti skoro da i nemaš pravo na to. Mnogima si inspiracija.
Pozdravljam te i želim ti mirno nebo i čista pluća.
Radoslav