2-4. juli 2012.U Stavropolju su me dočekali obilni pljuskovi koji će potrajati danima prouzrokujući poplave u celom rejonu, Tanja i Ivan, moji domaćini sa Kauč surfing liste i mejl mog podstanara u kom mi saopštava da se od avgusta iseljava. Potonje sam mogla da očekujem u svakom trenutku i toga sam bila savršeno svesna kada sam odlučila da se u ovu avanturu upustim samofinansirajući se novcem od kirije kao jedinim izvorom prihoda. Neozbiljno i neodgovorno – reći će oni koji planiraju do u detalje svaki sledeći korak i uvek idu samo na sigurno. No, da tako razmišljam, da čekam dok...
11 komentara
Pridružite se razgovoru
Ostavite komentar
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
Mnogi ljudi nikada ne dodju u situaciju da se pitaju „sta ako?“ jer su previse uplaseni da bilo sta probaju u zivotu. Pa cak i za „neuspeh“ nesto moras uraditi, ni oni se ne desavaju onima koji nista i ne pokusavaju.
No citajuci ovaj post cini se da si ti svega toga svesna, a za te trenutke straha i strepnje resenja i nema. Snaga i dobra volja izbijaju iz svakog tvog ispisanog reda. Samo napred 🙂
Slažem se, Marice.
Strah je jedan od najgorih čovekovih pratilaca, mada ume da bude koristan i glavu sačuva. Pitanje je mere, kao i u svemu 🙂
Cao snezo. Pratim tvoju turu od pocetka i mogu samo da kazem: svaka cast. Zena koja sama pedala godinu dana za mene je ohrabrenje i inspiracija da i sam krenem ovog leta. Planiram istocnu Tursku i Iran (ako iranci daju vizu, cekam vec tri nedelje). Ako moze mali savet koji su najbolji sajtovi da saznam sta trebe da znam o pedalanju kroz Iran (ne uspevam da nadjem previse toga na netu), bio bih jako zahvalan.
A ti samo napred, valjda su nazinimljiviji delovi puta odstupanje od planova i inprovizacije 🙂
Ćao Borise. Probaj da nađeš informacije na http://travellingtwo.com/ Možeš ih naći i na FB, pa ih pitati za sve što te konkretno zanima. Imaš i ovo: http://www.bicycle-adventures.com/cycling-in-iran.html
Gde ćeš voziti u istočnoj Turskoj? Kako ideš, sam ili sa ekipom? Imaš li neku rutu?
Imaš li blog ili galeriju? Volela bih da te pratim.
Veliki pozdrav!
Odavno mi je postalo jasno da ne bi imalo smisla, da ne bi bilo mogućno živjeti kad bi život bio onakav kakav na mahove i izgleda, kada bi sve stvari u životu bile samo ono što njihovo ime kazuje i ništa više.
Ovako, znam da koliko god je prostranstvo života na površini, u širini, toliko ga ima u dubini, tako da su nevidljive i skrivene mogućnosti života bezbroj miliona puta veće od onih koje vidimo na površini.
When the wind fills the sky the clouds will move aside
And tthere will be the road to all our dreams
For any day that stings two better days it brings
Nothing is as bad as it seems
Close your eyes, look into the dream
Wins of change will winds of fortune bring
Fly away to the rainbow in the sky
Gold is at the end for each of us to find
There the road begins
Where another one will end
Here the four winds know
Who will break and who will bend
All to be the master of the wind
😉
Hvala, Mix. MAster of the wind 🙂
Hvala za linkove.
Nemam blog, nemam galeriju, idem sam a ruta najvise zavisi od iranske vize i cinjenice da sve treba da spakujem u max. tri meseca. Kontam sto brze, sto jeftinije do Antalije a dalje, manje vise, tragom tvog tocka kapadokija, centralna anatolia do Kayseri pa na istok ka Malatya i jezero Van. Ako Iranci daju vizu dobar deo puta moracu da skratim nekim busom ili vozom da bi sacuvao vreme za Iran, ako ne onda dalje na sever pored Ararata na Kars i mozda Gruziju i mali komad Kavkaza. Povratak opet nekim prevozom, sto jeftinijim sto blize kuci. Sve je u grubim crtama i veoma podlozno promenama. Ako imas neku sugestiju ne ustrucavaj se :), imas moj mail.
Pozdrav
@Borise, nema na cemu
Zavidim ti zbog istočne Turske. Mogu da ti nabacim mog bivšeg za društvo po tom delu Turske 🙂 Ovde su mu planovi, pa ako ti odgovara, daću ti mejl i napisaću mu da ćeš ga kontaktirati: http://bikingaroundagain.com/join-us/#comment-1468
Centralna Anatatolija je beskrajno dosadna, ne preporucujem. Bolje to skrati sedajući u bus (ili voz?)
Turski busevi su relativno jeftini a vrlo fensi, imaju čak i WiFi. Bajs ne moraš ni da rasklopiš, samo ga ubace u prtljažnik. Za vozove ne znam, ali verovatno su jeftiniji.
Ako ti ne daju vizu za Iran u BGD-u, a ti otiđi u Trabzon kad već budeš u Turskoj, tamo se dobija bukvalno istog dana, bez ikakvog problema. Ja to nisam uradila jer u vreme kada sam bila u Trbazonu nisam znala kada bih tačno pošla za Iran. Nemoj da odustaješ od Persije 🙂
Mislim da je tri meseca ok da izvoziš parče istočne Turske i IRana. Preskočila bih Antaliju jer je zanimljiva samo turistički a i ja sma bila u vreme zime, da bih se malo ogrejala, sada je tamo pakao od ljudstva. Moja neka preporuka je to: Van jezero, kurdski deo Turske i IRan, što više i dalje.
Kad krećeš?
Covece, pa ja tebi zavidim. Ti zivis na putu a ja se samo igram preko leta.
Sjajna vest za Trabzon, hoces da kazes da ne traze posredovanje agencija i sve zavrse za dan?
Hvala za Briana ali mislim da mi odgovara da idem sam. Mada super je da postoji i ta opcija, mozda se ipak usput predomislim pa eventualno dogovorimo neku zajednicku deonicu.
U pravu si za Antaliju, spic sezone verovatno nije najbolje vreme za obalu (zaneo sam se razmisljajuci o plazama 🙂 ). Ali Kapadokiju moram da vozim, a onda moze i parce anatolijske ravnice ( jel stvarno sve ravno i bez drveta?). Tako da sad razmisljam da krenem od Konye pa ka Kayseriu.
Cekam i dalje Irance. Nadam se da cu do 1. avgusta da izadjem iz Beograda.
Cujemo se jos.
Pozdrav!!!
Borise, u Trabzonu sve završavaju za dan, bez LOI bez ičega. Ineternet je pun tih informacija a ja sam lično srela par ljudi koji su tamo izvadili vize. E sad, vizna pravila se često menjaju.
Meni je obala naporna u leto zbog gužvi. Antalija jeste ravna i bez drvceta. Potez od Konye do KAjserija je takođe dosadan, osim ako ne budeš išao malim putevima što je moguće. U Kajseriju imaš bicikliste sa Warm shovers liste kod kojih sma ja imala smeštaj, pa kad budeš par dana pre KAjserija, šalji mejl da ih kontaktiram.
Ajd, srećan put, ja sutra krećem dalje na IStok!