Ove subote su se njegovi titanijumski točkovi prvi put zakotrljali beogradskim ulicama. Ispod ružnog i neuglednog habitusa, od bezmalo neuništivog hrom-molibdena pretočenog u mišićave Columbus cevi, samo će cikloputnici prepoznati muskulaturu sazdanu za duga putovanja, ona do kraja sveta (a možda) i nazad. Ostali će ga pogledati prezrivo, zapitavši se ko još vozi takav krš. Ali, ko zna — zna.

Dakle, ovo je moj maunti bajk Bottecchia 883R, model Oasis:

S osmehom ponavljam to: „Botekija Oaza“, milozvučna imena koja me neodoljivo asociraju na neka mesta iz mašte, na strastvene operske arije, na beskrajnu pučinu, na pustolovne i viteške romane…

Zar nije simbolično, i ujedno obećavajuće, što će moja prva inostrana tura ovim biciklom biti baš na Siciliji?

.

.

.